Zagorski puran i bolesti vezane uz tradicionalni uzgoj na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima Krapinsko- zagorske županije

Zagorski puran kao hrvatska autohtona pasmina sa zaštitom zemljopisnog podrijetla i zaštićenom oznakom izvornosti sve se više uzgaja na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Tradicionalni način držanja zagorskog purana na otvorenom, uz često nedovoljno prostora u objektima kao i izmetom, hranom i otpadom često zaprljani manji ispusti, način hranjenja uz neodržavanje higijene hranilica i pojilica i uzgoj raznovrsne peradi na istom prostoru, u prvom redu kokoši, predispozicija su za pojavu bolesti poput mikoplazmoze i histomonijaze. U takvim uvjetima česta je i sekundarna bakterijska infekcija bakterijom Escherichia coli. U radu smo dali osnovne smjernice uzgoja zagorskog purana, kao i pregled najznačajnijih bolesti kojima pogoduje tradicionalni način uzgoja zagorskog purana ustvrđenih tijekom dvogodišnjeg istraživanja na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima Krapinsko- zagorske županije. Praćeno je ukupno 46 uzgoja s preko 10000 uzgojenih purana godišnje. U 22 % obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ustvrđen je zarazni sinusitis, a u 11 % uzgoja histomonijaza. Sekundarna bakterijska infekcija bakterijom E. coli dokazana je u 10 uzgoja zahvaćenih mikoplazmom ili histomonijazom. Povećanom uginuću i štetama u gospodarstvima vjerojatno je pridonijela i učestala, nasumična, nekontrolirana i nepotrebna uporaba antimikrobnih lijekova koji stvaraju rezistenciju bakterija. Uz zaštitu zagorskog purana kao hrvatskog izvornog proizvoda, od velike je važnosti provoditi i sustavni veterinarski nadzor kako bi se prevenirao razvoj bolesti te unaprijedio i povećao uzgoj ove važne hrvatske peradi.