Grupna psihodinamička psihoterapija u liječenju graničnog poremećaja osobnosti

Granicni poremecaj osobnosti karakteriziran je pervazivnim simptomima nestabilnosti u međuljudskim odnosima, self-imageu i afektu, uz impulzivnost i znatne probleme s identitetom. Socijalno ponasanje tih bolesnika nestabilno je, kaoticno i kontradiktorno. Lijecenje granicnog poremecaja osobnosti predstavlja terapijski izazov buduci da navedena obilježja osobnosti tih bolesnika znatno utjecu na odnos prema psihoterapeutu kao i na odnose u grupnom settingu. U vrijeme kada su postavljeni dijagnosticki kriteriji za granicni poremecaj smatralo se da je rijec o poremecaju koji je neizljeciv. U međuvremenu je doslo do promjene u konceptu, stajalistima i psihoterapijskom pristupu. Istraživanja evaluacije psihoterapijskih postupaka za taj poremecaj dokazala su ucinkovitost mnogih od njih. Među njima je i grupna psihodinamicka psihoterapija. U odnosu na klasicni psihoanaliticki pristup u radu s tim bolesnicima danas se preferira veci angažman psihoterapeuta, ohrabrivanje, validacija i savjetovanje, tj. potice se intersubjektivnost i enactment, osobito na pocetku lijecenja kad je anksioznost preplavljujuca i postoji opasnost od preranog prekida terapije. Nakon sto se postigne kohezija u grupi i razvije grupni matriks dolaze u obzir ekspresivne ili interpretativne intervencije. Buduci da je rijec o bolesnicima koji psihoterapeuta ne ostavljaju indiferentnim te mogu pobuditi snažne kontratransferne odgovore, potrebna je redovita supervizija. Cilj ovog rada jest teoretsko razmatranje i razumijevanje uloge grupne psihodinamicke psihoterapije u lijecenju granicnog poremecaja osobnosti.